Galenika – svedok ekonomske istorije već 80 godina
Autorski tekst za portale SveoNovcu/SveoOsiguranju/BeRiskProtected
Autor teksta: Nenad Mijailović, CFA, ACCA, izvršni direktor za finansije u kompaniji Galenika a.d.
Ekonomska istorija sveta od 1945. do 2025. godine je priča sa neobično velikim brojem zapleta i obrta. Početak tih 80 godina ekonomske istorije obeležen je završetkom Drugog svetskog rata i međunarodnim ekonomskim sistemom stvorenim u Bretton Woods-u.
Kao u svakoj eri, institucije ekonomskog sistema pratile su i poprimale formu institucija aktuelnih političkih sistema. Tako je u prvim decenijama tog perioda ekonomija (uz vojnu industriju i istraživanje svemira) bila glavna arena u kojoj su svoju nadmoć i superiornost dokazivali takmaci sa odlikama tržišne ekonomije + liberalno demokratskih sistema sa jedne, i takmaci sa odlikama etatističko-planske ekonomije + jednopartijsko-komunističkih sistema, sa druge strane.
Sve do 70–ih godina XX veka, ishod tog sukoba nije delovao ni blizu tako očigledan kao što nam to sa ove istorijske distance deluje. Kao u svakoj epskoj borbi, i u ovoj su takmaci morali da se prilagođavaju jedan drugom, odnosno da nađu način da reguju na izazove i ponude rešenja kojim bi suparničke sisteme činio manje atraktivnim svojim građanima. Jedni su to činili snaženjem uloge države u ekonomiji, većim oporezivanjem i višim nivoima redistribucije dohotka, dok su drugi posezali za političkom represijom i statističkim manipulacijama svojih navodnih uspeha.
U tržišnim ekonomijama, dileme i alternative ovog vremena najbolje oslikava “sukob” dva velika imena ekonomske misli – Džon Majnard Kejnsa i Fridrih Hajeka. Jedan je bio karakter veći od života, ekstrovertan i svetski poznati junak vremena koji dolazi iz zemlje čiji je uticaj početkom XX veka i dalje bio ogroman. Drugi, rođen kao podanik odumirućeg Austro – Ugarskog carstva, introvertan, dugo nepriznat i na marginama ekonomske nauke. Jedan je bio za “veliku državu” u ekonomiji i lečenje prenaglašenih ekonomskih ciklusa intervencijama monetarne i fiskalne politike. Drugi je bio pobornik tržišta, “male države” u ekonomiji i dugoročne impotentnosti monetarne i fiskalne politike.
Stvari se menjaju 70-ih godina, dolaskom Margaret Tačer i Ronalda Regana na vlast u Velikoj Britaniji i SAD. Ideje Hajeka (popularizovane mnogo pragmatičnijim, modernijim u pristupu, profesorom Miltonom Fridmanom), čine da ideje Kejnsa na zapadu deluju podjednako daleko kao moskovski Crveni trg.
Pad Berlinskog zida i raspad SSSR-a, delovao je kao epilog svih dotadašnjih dilema, pa je čak Francis Fukujama u svojoj knjizi iz 1992. godine, proglasio “kraj istorije”, u smislu da je liberalna demokratija i tržišna ekonomija to krajnje stanje koje se iskristalisalo kao optimalno političko i ekonomsko uređenje društva.
Međutim, usledio je niz naftnih šokova, borba sa inflacijom, digitalne i internet revolucije sa automatizacijom, nekoliko dužničkih kriza, pandemija i posledično jačanje populizma i ekonomskog nacionalizma koje su ovaj “kraj istorije” definitivno odložile na još neko vreme.
Kako su stvari delovale kod nas u tom periodu i kakve su posledice ti istorijski događaji imali na ekonomski rast i ekonomske subjekte?
Početak ovog osamdesetogodišnjeg perioda obeležila je ubrzana industrijalizacija koju je sprovela država, do tada preteženo agrarne ekonomije. U uslovima jake i centralizovane političke vlasti, sposobne da svoje namere i zakone sprovede na celoj svojoj teritoriji, to je bio dovoljan pokretač značajnog rasta produktivnosti i životnog standarda. Kako Acemoglu i Robinson u svojoj knjizi “Why nations fail” to objašnjavaju, to je bio rast u uslovima ekstraktivnih političkih i ekonomskih institucija, kao prosta posledica angažovanja faktora proizvodnje na tehnološko napredniji i produktivniji način.
Međutim, ono što je nedostajalo su pravi motivi ekonomskih subjekata da vođeni nepogrešivim cenovnim signalima sa tržišta u uslovima zakonom zaštićene privatne svojine kao dominatnog oblika vlasništva i političkog pluralizma, budu inovativni i ekonomski racionalni. Jedino takvi uslovi bi stvorili ekonomski dinamično okruženje koje bi obezbedeilo dugoročnu konkurentnost naše ekonomije i održiv rast.
Traganje za alternativnim rešenjima da se taj dinamizam oživi, doveo nas je i do samo nama svojstvenog eksperimenta zvanog samoupravni socijalizam, koji je dodatno iskomplikovao i ovako upitne motive i ciljne funkcije ekonomskih učesnika. Za nas je pad Berlinskog zida i Fukujamin “kraj istorije”, označio početak rata i ekonomskih sankcija kao ultimativni eksterni ekonomski šok. Tako osakaćeni krećemo lečenje krajem 90-ih i početkom 2000-ih, terapijom koja je najpoznatija kao “Vašingtonski konsenzus”, koju su prepisale MMF i Svetska banka.
Odgovor na pitanje kako su ekonomski subjekti preživeli 80 godina ovako burne istorije dovodi nas konačno do junaka naše priče, zemunske Galenike.
Osnovana 1945. godine, entuzijazmom 43 zaposlena kao mala radionica lekova, do kraja decenije postaje prvi proizvođač penicilina u tadašnjoj Jugoslaviji. Pedesete godine XX veka beleže ubrazani rast i ulaganje u proizvodne kapacitete ali i za to vreme svojstvenu konglomeratsku diversifikaciju (hemijski, higijenski, proizvodi fitofarmacije). Sedamdesete su bili snažan iskorak na politički prijateljska tržišta, dok su osamdesete obeležile vrhunac proizvodnih i finansijskih rezultata.
Sledile su godine neuspešnih privatizacija, nacionalizacije i nezabeležene pljačke i korupcije. Galenika dočekuje 2017. godinu, teško ošamućena, od nosioca ekonomske vlasti prepoznata kao potencijalni problem – “fiskalni rizik”, sa ogromnim dugovima, ali živa i operativna.
Činjenica da je Galenika na nogama izdržala prvih 70 godina ovih ekonomskih eksperimenata i ogoljene i sudskim procesima potvrđene korupcije, puno govori o prirodi farmaceutske industrije. Za razliku od Galenike, njeni vršnjaci širom Srbije iz različitih oblasti mašinske i prerađivačke industrije, odavno su ustupili mesta trgovinskim centrima ili su svoje industrijske parkove pretvorili u stambene objekte. Zaštićena regulatornim barijerama i – snagom brenda, Galenika je preživela ovu izazovnu istoriju.
Te 2017. godine, odgovornost za Galeniku preuzima porodična firma iz dalekog Brazila, NC Grupa. Do 2025. godine, novi vlasnik uspeva da udvostruči prihod, investira desetine miliona evra, poveća zaposlenost, vrati Galeniku među lidere u Srbiji i regionu. Uspeh novih vlasnika govori dosta o njihovom znanju ali i o propustima i izazovima kojima je Galenika bila izložena u prethodnih 70ak godina.
Ove godine Galenika slavi 80-ti rođendan. Dobra vest je da kompanija izgleda mnogo bolje danas nego pre 10 ili 20 godina. Razlog za oprez su bitno izmenjene okolnosti od onih koje su je na veštačkom disanju održavale u teškim vremenima – veoma jaka konkurencija, otvorenost tržista i lak pristup kako inovativnim proizvodima tako i cenovno konkurentnoj generici, snažnija fiskalna disciplina i dinamičnije tržište radne snage.
Kako će naredne decenije izgledati za Galeniku, najviše zavisi od ljudi koji je vode i koji u njoj rade. Dosadašnji uspeh novih vlasnika možda je i lakši deo obavljenog zadatka. Stari šampion je vraćen u takmičarsku formu, ali da li je moguće od njega ponovo napraviti lidera koji predvodi, inovira i u koga će ostali gledati kao primer?
To je ispit koji Galenika tek treba da položi.
Takav uspeh i napredak je i moja želja Galenici, ovom svedoku istorije, za njen 80 rođendan.
Nenad Mijailović, CFA, ACCA
Autor teksta je izvršni direktor za finansije u kompaniji Galenika a.d.
Autorski tekst za portale SveoNovcu/SveoOsiguranju/BeRiskProtected
https://sveonovcu.rs/galenika-svedok-istorije/
Leave a reply